MASTER PLUS INSERTI

MASTER PLUS INSERTI, tradicionalna — montažno planirana — metoda snimanja → scene. Po njoj scenu se prvo cijelu snimi u jednom → kadru dovoljno obuhvatna izreza da svi važni elementi → prizora (ili većina njih) budu u vidnom polju (→ master). Potom se, u kadrovima bližih → planova, snimaju važni dijelovi i aspekti prizora, → inserti (u ovom kontekstu pojam podrazumijeva sve kadrove užeg izreza od mastera). Te se »analitičke« kadrove planira montažno umetnuti (insertirati) — u fazi montaže — na odgovarajuća mjesta u masteru, pri čemu se iz mastera izostavljaju analogni dijelovi. Snimanje mastera i inserata ne mora biti odvojeno: može se istodobno snimati s više kamera od kojih jedna »pokriva« cijeli prizor za cijelog trajanja scene, a ostale bliže aspekte prizora, ponekad snimajući tek određene faze prizornog toka. Razlika između uzastopnog i istodobnog snimanja mastera i inserata jest ekonomsko-operativna: u prvom se slučaju više štedi vrpca i dovoljna je jedna kamera (ali se troši više vremena), dok se u drugom više troši vrpca i koristi se više kamera (ali se štedi u vremenu). Razlika je, međutim, i u montažnim posljedicama: pri odvojenom snimanju lakše dolazi do grešaka u → kontinuitetu, jer je teško nadzirati sve elemente kontinuiteta u svakom trenutku mastera (→ sekretar režije). S druge strane, odvojeno snimanje otvorenije je naknadnim izmjenama plana snimanja i korekcijama pojedinih dijelova u masteru. Moguće je, međutim, i kombinirati oba načina.

Metoda alternativna master plus insertima jest snimanje kadar po kadar. U tom načinu pažljivo se planira montažna struktura scene, nema kadra koji bi predočavao cijelu scenu već se svaki montažni dio scene zasebno i uzastopce snima. Često se dijelovi scene (ili cijela /ako je kraća/) snimaju u montažnim varijantama. Tehnologija snimanja kadar po kadar fleksibilnija je od one master plus inserti. U njoj raskadriranje ne sputava zadani master te se može daleko slobodnije mijenjati promatrački odnos prema važnim elementima prizora u toku trajanja scene. Pri tome se mogu mnogo podrobnije i inventivnije planirati i dotjerivati montažni prijelazi te slobodnije montažno preinačavati struktura cijele scene. S druge strane, prednost je tehnologije master plus inserti u tome što ona u većoj mjeri osigurava preglednost praćenja prizora u sceni no tehnika kadar po kadar u kojoj se pogreške ili nedostatnosti u planiranju montažne strukture scene teže ispravljaju, te predodžba ukupnosti prizornog toka u sceni može ostati fragmentarna ili nepotpuna.

Metoda master plus inserti ima i recepcijske razloge. Naime, ona osigurava opisnu funkcionalnost montažnom praćenju prizora: smjena općeg pogleda na prizor s analitičkim dijelovima odgovara sintetičko-analitičkim zahtjevima opisa (→ opis, filmski). Opisna funkcionalnost altern. tehnologije kadar po kadar ovisi o tome da li je planirana ili nije — opisnost nije unaprijed osigurana. Opisni obrazac kod snimanja kadar po kadar podrazumijeva pažljivu smjenu orijentacijskih i reorijentacijskih kadrova (engl. establishing i reestablishing shots) s analitičkim kadrovima u filmu (→ master).

Podrijetlo mastera je u predočavanju scene na način → tabloa. Prva raskadriranja scene učinjena su upravo insertiranjem bližeg plana reakcije glumca u tok tabloa na prikladnom mjestu, a razradba tog principa dovela je do tehnike master plus inserti. Master je, pod utjecajem tehnike tabloa, isprva bio statički kadar cijele scene (u pravilu iz srednjeg plana), ali se primjenom pokreta kamere dinamizirao i sâm master — prvo u eksterijernim scenama, a potom i u interijernima, te više nije bila samo mizanscena prilagođavana točki promatranja već i točka promatranja sceni. Također, dok su isprva kadrovi-inserti snimani iz istog kuta kao i master, polako se uvodilo snimanje pod kutom, uz otklone od osi promatranja mastera, što je imalo za posljedicu fleksibilniji promatrački pristup važnim sastojcima prizora u toku scene. Altern. metoda snimanja kadar po kadar naglašeno je uvedena u sovj. školi montaže 20-ih godina. Potakla su je, s jedne strane, istraživanja mogućnosti asocijativne montaže, a s druge naglašenije konstruktivni pristup izgradnji montažne predodžbe prizornog toka u sceni. Povećanjem montažnog iskustva, tj. nadzora nad montažnim prijelazima i montažnom strukturom scene, a i povećanjem zahtjeva postavljenih pred montažu, postupno je i u sjevernoam. i evr. kinematografijama došlo do prevage snimanja kadar po kadar. Ta je prevaga postala dominantni stil u modernizmu što je zavladao 60-ih godina (→ narativni film). Tehnika master plus inserti, ipak, nije nestala; koristila se pri snimanju masovnih scena, a osobito u jeftinim i brzim produkcijama → B-filmova. Stanovitu renesansu doživjela je u televizijskoj te u film. proizvodnji za televiziju. Studijsko elektronsko snimanje podrazumijeva istodobno snimanje s više kamera, pri čemu raspored ulogâ kamerâ pretežito odgovara načelima snimanja master plus inserti (odn. opisnom obrascu koji je ta metoda ustalila), a to vrijedi za terenske tv-prijenose s više kamera.