MARKSISTIČKA TEORIJA

traži dalje ...

MARKSISTIČKA TEORIJA, učenje koje film tumači sa stajališta marksističke filozofije, kao oruđe klasne borbe u određenim društveno-pov. uvjetima. Prvi primjeri takvog pristupa javili su se u radovima D. Vertova i V. I. Pudovkina potkraj 20-ih i poč. 30-ih godina u SSSR-u, pod utjecajem učenjâ K. Marxa, F. Engelsa i V. I. Lenjina te kult. politike A. V. Lunačarskog. Osobito se razvija u deborinskom konceptu dijalektičkog materijalizma S. M. Ejzenštejna a nastavlja kao opredjeljenje za poetiku socijalističkog realizma u napisima sovj. teoretičarâ (S. S. Ginzburg, J. M. Vejcman, V. Ždan) i autorâ iz zemalja socijalističkoga društv. uređenja, koji su tu poetiku slijedili manifestirajući je često kao dogmatizam. Na Zapadu se M. javila najprije u teorijama L. Moussinaca i, u lukácsevskoj varijanti, B. Balázsa, preko učenja sâmog Gy. Lukácsa, zatim u djelima W. Benjamina i A. Hausera u Njemačkoj, U. Barbara, L. Chiarinija i, kasnije, G. Aristarca, G. Volpea i P. P. Pasolinija u Italiji te osobito J. H. Lawsona u SAD. Poslije 1968. pojavila se neomarksistička orijentacija u althusserovsko-lacanovskoj struji oko časopisâ »Cinéthique« (J.-L. Baudry) i »Cahiers du Cinéma« (J.-L. Comolli, P. Bonitzer, N. Burch) u Francuskoj i u strukturalističkoj varijanti u brit. časopisu »Screen« (P. Wollen, S. Heath).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

MARKSISTIČKA TEORIJA. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3308>.