LZMK

Filmska enciklopedija

LUMIÈRE, braća Filmska traka traži dalje ...

LUMIÈRE, braća, franc. industrijalci i pioniri kinematografije (Auguste: Besançon, 19. X 1862 — Lyon, 10. IV 1954; Louis: Besançon, 5. X 1864 — Bandol, 6. VI 1948). Pronalazači kinematografa (cinématographe), izuma ( kamere i projektora u istoj spravi) koji je 1895. omogućio pojavu kinemat. načina prikazivanja filma, a time i film. industrije i umjetnosti. Zasluge za to epohalno otkriće, uspoređivano s pronalaskom tiskarske tehnike, više pripadaju mlađem bratu Louisu, dok je Auguste pomogao pri patentiranju i lansiranju pronalaska.

Za usmjerenje ove dvojice pronalazača bilo je značajno što se njihov otac Antoine bavio fotografijom; osobito je važno preseljenje obitelji u Lyon, gdje se otac udružuje s fotografom Fataloom i postiže velike poslovne uspjehe. Dok otac izrađuje portrete značajnih osoba tog doba, sinovi studiraju: Auguste diplomira kemiju a Louis fiziku. Zahvaljujući očevu laboratoriju, Louis već sa 16 godina eksperimentira i postiže prve zapaženije rezultate na području usavršavanja fotogr. razvijanja. Sa 18 godina organizira indus. proizvodnju svog pronalaska — želatinozno-bromiranih fotogr. pločica, koje će 1883. osvojiti tržište. Desetak godina kasnije proizvodnja tih pločica narasla je na 15 milijuna komada (300 zaposlenih) a zarada Louisu omogućila vrlo pogodne uvjete za dalja istraživanja.

God. 1894. otac je u Parizu prisustvovao demonstraciji Edisonova → kinetoscopea, zainteresirao se za atraktivnu novotariju i sinovima dao poticaja da i sâmi porade na usavršavanju pronalaska. Poznavajući detaljno radove Th. A. Edisona, O. Anschütza, É. Reynauda, É.-J.Mareya i L. Le Princea, Louis je na osnovi njihovih iskustava (dodajući tek sistem zubaca koji pomiču film. vrpcu) uspio postaviti teh. osnove kinematografa — sprave koja je bila u mogućnosti da na 35 mm vrpci registrira pokret koji potom na platnu (suprotno kinetoscopeu — pred mnoštvom ljudi) i reproducira. Patent su prijavili 13. II 1895. pod rednim brojem 524 032. Prvi film braće Lumière zvao se Izlazak radnikâ iz tvornice (La sortiedes usines Lumière, 1895) a prvi put je prikazan, u svrhu demonstracije izuma, 22. III 1895. na konferenciji o unapređenju fotogr. industrije u Francuskoj. Prvi program filmova, u trajanju od 25 min, prikazan je 28. XII 1895. u Indijskom salonu Grand Caféa, na Boulevard des Capucines u Parizu; taj datum prihvaća se i kao dan kad je »rođena« nova umjetnost. Projekcija je ostavila snažan dojam na publiku (120 gledalaca /ulaznica je koštala 1 franak/). Pokretne, žive fotografije koje se sustavno kreću i u gledaocima pobuđuju iluziju nazočnosti posve prepoznatljive stvarnosti, bile su popraćene i krikovima straha kada se iz dubine platna pojavila lokomotiva i »ustremila« izravno na gledatelje (Dolazak vlaka na stanicu La Ciotat — L'arrivée d'un train en gare de La Ciotat, 1895 /prema nekim izvorima, taj film na prvoj projekciji nije prikazan/). Veliki uspjeh toga prvog programa razbuktao je znatiželju publike; nekoliko dana kasnije »rep« za karte bio je dug 300 m, a projekcije su trajale od 10 sati do 1 iza ponoći. Dužina prikazanih filmova nije prelazila 1 min, a određivala ju je kazeta u koju je moglo stati 17 m vrpce. Poslije dvorane u Grand Caféu program je prikazivan u dvorani u Saint-Denisu (u prvoj program je pratio pijanist, a u drugoj kvartet saksofonista). Prvog dana prikazivanja prihod je bio 33 franka, a 3 tjedna potom već 2500.

Riječ kinematograf nastala je od grč. izrazâ kinema (pokret) i graphein (pisati). Sprava je bila vrlo praktična, lagana i lako prenosiva, pa joj je bila zajamčena brza popularnost i gotovo trenutna distribucija širom svijeta. Naime, zahvaljujući postojanju kinematografa bilo je moguće snimanje, razvijanje filma, izvlačenje, fiksiranje, pranje, sušenje i projekcija iste večeri. Za nekoliko mjeseci Lumièreovi su dobili stotinjak narudžbi iz cijelog svijeta.

Prvotnom uspjehu kinematografa pripomogle su i neke dr. vrline sâmog pronalazača: Louis L. je bio jedan od najboljih fotografa svog doba, pokazujući izrazit smisao za kompoziciju. Te sklonosti i iskustva bitno su utjecala i na visoku kvalitetu njegova prvog film. programa. Naime, filmovi nisu bili tek puke meh. registracije nastale za potrebe prihvaćanja izuma — Louis L. ih je pomno i snimateljski znalački izradio, vodeći računa o kompoziciji, kadriranju, svjetlu, odn. onim fotogr. elementima koji su nekim filmovima dali i plastičnu ljepotu. Tako je u osobi Louisa L. došlo do sretnog spoja industrijalca i pronalazača sa sineastom.

Prizore iz života snimao je »fiksiranom« statičnom kamerom, kao da radi fotogr. aparatom; vrlo je često radio nekom vrstom metode skrivene kamere, kloneći se »glumaca«, dekora, kostima i šminke. Ovakvim pristupom građi postavio je i temelje dokumentarističkom rodu — pravcu kojem će se ubrzo suprotstaviti stiliziranija igr. rodovska opreka (→ g. méliès), kao druga temeljna karakteristika i svih kasnijih evolutivnih etapa film. povijesti.

Unutar te opće dokumentarističke orijentacije, uočljivi su i počeci nekih film. podvrsta i temeljni elementi film. sintakse. Povjesničar filma G. Sadoul svrstava Izlazak radnikâ iz tvornice u reklamne filmove. Većina tih filmova snimana je ili u lyonskoj tvornici ili na očevu imanju u La Ciotatu i predstavlja svojevrsne soc. dokumente vremena. Od tridesetak filmova snimljenih 1895-97. i prikazanih pariškoj publici, izdvajaju se i sljedeći: Barka napušta luku (Barque sortant du port), sniman u polusvjetlu, nudeći dojmljivu reljefnost morskih valova; Zajutrak djeteta (Le repas de bébé) prikazuje pastoralnu obiteljsku scenu (brat Auguste, supruga i dijete), a srednji plan omogućuje da se jasno razaberu dobroćudni izrazi na licima snimanih. Od osobite je važnosti film Dolazak vlaka na stanicu La Ciotat; prizor je snimljen statičnom kamerom, ali do promjene planova (od općega do vrlo krupnoga) dolazi zbog kretanja predmeta i ljudi u kadru (koji prilaze kameri ili se od nje udaljuju). Glasovit je i Poliveni poljevač (L'arroseur arrosé): na gumenu cijev staje dječak i zaustavlja protok vode, poljevač začuđeno gleda u štrcaljku, dječak diže nogu, mlaz vode pogađa poljevačevo lice; taj jednostavni geg navijestio je bogatu i slavnu tradiciju žanra film. burleske. Snimajući Iskrcavanje sudionikâ kongresa (Arrivée des congressistes à Neuville-sur-Saône), L. je postavio temelje i film. novostima — tzv. žurnalu. Često su spominjani i analizirani i dr. njegovi filmovi: Kovači (Les forgerons); Rušenje zida (La démolition d'un mur); Posuda s crvenim ribicama (La pêche aux poissons rouges); Kupanje u moru (La mer); Otkrivanje spomenika (Le saut à la couverture). Snimao ih je isključivo prema svojim zamislima, a u njima su »nastupali« njegovi rođaci, prijatelji i namještenici.

Da bi popularizirao svoj izum, Louis L. je organizirao tečaj za snimatelje; ubrzo su se obučeni snimatelji razišli po svim kontinentima, snimajući prizore o kojima je široka publika ranije mogla samo slušati. Pred očima Parižana redali su se svakovrsni egzotični prizori, kao i scene iz života znamenitih vladara tog doba. Neki od tih snimatelja, npr. G. Promio, M. Sestier, F. Mesguich ili F. Doublier, zaslužni su za razne snimateljsko-red. postupke koji će obilježiti buduću umjetnost. Od osobite je važnosti Promioovo otkriće vožnje kamere. Također, odvijanjem vrpce unazad u filmu Rušenje zida (1896), jedan srušeni zid se vratio u svoj prvobitni izgled; tim postupkom otpočinje važno razdoblje trikova na filmu. Napokon, Lumièreovi snimatelji zaslužni su i za produbljivanje i osmišljavanje načela montaže, jednog od osnovnih elemenata film. postupka.

Potreba za takvom vrstom dokumentarizma potrajala je oko godinu i pol dana, da bi publiku ubrzo »zagolicalo« jedno dr. moćno usmjerenje kinemat. medija — fikcionalizam, priča, apstrakcija. Pokušaj Louisa L. da se uklopi u taj trend (npr. Život i muka Isusa Krista — La vie et la passion de Jésus-Christ, 1897) nije bio uspješan pa nije uspio izdržati konkurenciju G. Mélièsa i kompanijâ Pathé i Gaumont. To područje prepustili su braća L. drugima, a Louis je nastavio s istraživanjima na području reljefnog platna (pripremana za velesajam u Parizu 1900), boje i širokog platna. God. 1919. Louis L. je izabran za člana Académie Française, a 1946. je Francuskoj kinoteci povjerio oko 1800 svojih filmova.

LIT.: E.-J. Dupont, Cinématograhe von Auguste und Louis Lumière aus Lyon, Wien 1897; F. Mesguich, Tours de manivelle, s. l. 1935; H. Kubnick, Les frères Lumière, Paris 1938; M. Bessy/L. Duca, Louis Lumière, inventeur, Paris 1948; G. Sadoul, Louis Lumière, Paris 1964; J. Rittaud-Hutinet, Le cinéma des origines (Les frères Lumière et leurs opérateurs), Seyssel 1985; G. Sadoul, Lumière et Méliès, Paris 1985.

Pe. K.


Citiranje:
LUMIÈRE, braća. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 27.6.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=3161>.

kratice i simboli