LLOYD, Harold

LLOYD, Harold, am. glumac i producent (Burchard, Nebraska, 20. IV 1893 — Hollywood, 8. III 1971). Od rane mladosti nastupa u malim ulogama u amat. kazalištu u San Diegu, a na filmu debitira kao statist u ulozi Indijanca, kad je jedna Edisonova ekipa 1912. snimala film u njegovu mjestu. Fasciniran filmom kao mogućnošću brzog uspjeha, L. sljedeće godine odlazi u Los Angeles. Radeći kao statist u kompaniji Keystone, upoznaje H. Roacha (također statista), koji uskoro dobiva malo nasljedstvo i osniva film. kompaniju a L. mu postaje gl. glumac-komičar. Zajedno kreiraju lik Willie Worka i otpočinju snimanje kratkometr. komedija kopirajući već viđene filmove, posebno Chaplinove. Budući da te filmove nitko nije kupovao, kompanija propada i L. se kao statist vraća Keystoneu i Sennettu (koji, međutim, nema razumijevanja za njegovu komiku). U međuvremenu, Roach ponovno osniva kompaniju pod patronatom am. ogranka Pathéa, i ponovno angažira Lloyda. Sada kreiraju novi komični lik Lonesome Luke, usamljenika koji je kostimom potpuna suprotnost Chaplinu (Lloyd: »Kod njega je sve bilo preveliko, kod mene — naprotiv — sve je bilo suviše tijesno«). Lloydova komika ostaje ipak samo imitacija velikog uzora kojega se nije mogao osloboditi. Kako su ti filmovi ipak pobudili stanovito zanimanje publike, L. ih je 1916/17 (u režiji Roacha) snimio stotinjak — sve po jednu rolu. Neočekivano i za njega sâmog, gledajući neki beznačajan film 1917, L. shvaća da nije »rođeni« klaun i da mu lik tužnog Lukea ne odgovara. Uz pomoć Roacha kreira posve novi lik u am. komediji. Umjesto klaunovskih pretijesnih i prekratkih hlača, prugaste košulje, šešira bez oboda, nacrtanih brkova i trepavica, nastaje lik vitkog mladića u stand., konfekcijskom odijelu, s bijelom košuljom, leptir-kravatom, žirardi-šeširom, obveznim naočalama i smiješkom punim optimizma. Taj lik »serijskog momka serijske psihologije i serijskih ambicija«, koji se hvata ukoštac sa životom želeći bogatstvo i sreću, uspjeh na poslu i u ljubavi, izražavao je optimizam »ludih dvadesetih« i značio ne samo identifikaciju s milijunima Amerikanaca, već i identifikaciju s vlastitom ličnošću. Govoreći o tom liku, L. je rekao da »ostavlja dojam kao da nikad neće uspjeti, da ne može, nije u stanju svladati teškoće koje uvijek izgledaju nesavladive, ali on ide naprijed i završava s uspjehom. I još nešto: to je ugodna osoba koja izaziva simpatije. Publika se ne smije njemu, već zajedno s njim«. Pričajući najčešće istu priču o ambicioznom, poštenom, ali siromašnom mladiću, koji se zaljubljuje u lijepu i bogatu djevojku koju spašava od nasilnih pokvarenjaka ili zadobiva simpatije njena strogog oca spašavajući mu banku od pljačke ili omogućivši mu da pobijedi na lokalnim izborima, trkama, raskrinkavajući korumpirane protivnike ili lovce na miraz, L. postiže velik uspjeh tim filmovima koji uvijek svršavaju potjerom i hepiendom. U razdoblju 1919-30. L. postaje najgledaniji i najpopularniji komičar Amerike. Trajnost te ocjene potvrđena je i činjenicom da su oba njegova filma-antologije Svijet komedije Harolda Lloyda (Harold Lloyd's World of Comedy, 1962) i Smiješna strana života (The Funny Side of Life, 1963) postigla ponovno velik uspjeh i donijela odgovarajuće prihode. Bio je najdosljedniji interpretator gl. životne filozofije am. društva prosperiteta, psihologije upornosti kojom se jedino stiže do uspjeha, čovjek koji je »samo smijeh«, bez kompleksa i metafizike, a u privatnom životu dijeli nazore i uspjeh svojih junaka s film. platna. Dok je B. Keaton karijeru završio u neuropsihijatrijskoj klinici, H. Langdon u očajanju a Ch. Chaplin u egzilu, L. jedini od »četvorice najvećih« nije imao ozbiljnih životnih teškoća. Umro je od raka u svojoj vili na Beverly Hillsu, sagrađenoj u stilu tal. renesanse, a obrazloženje za specijalnog Oscara koji mu je dodijeljen 1932. lapidarno obilježuje njegovu ličnost: »majstor komedije i ispravan građanin«. Uz pomoć W. W. Stout napisao je autobiografiju Američka komedija: autobiografija (An American Comedy: An Autobiography, New York 1928 /prošireno izdanje 1971/).

Ostali važniji filmovi: Mornar (F. Newmayer, 1921); Bakin dečko (F. Newmayer, 1922); Napokon spas (F. Newmayer i S. Taylor, 1923); Zašto brinuti? (F. Newmayer i S. Taylor, 1923); Stidljiva djevojka (F. Newmayer i S. Taylor, 1924); Vrela voda (F. Newmayer i S. Taylor, 1924); Brucoš (F. Newmayer i S. Taylor, 1925); Mlađi brat (T. Wilde, 1927); Movie Crazy (C. Bruckman, 1932); Mliječna staza (L. McCarey, 1936); Čuvaj se, profesore! (E. Nugent, 1938); Luda srijeda (P. Sturges, 1947).

LIT.: W. Cahn, Harold Lloyd's World of Comedy, New York 1964; D. W. McCaffrey, Four Great Comedians, New York 1968; F. Manchel, Yesterday's Clowns, New York 1973; R. Schickel, Harold Lloyd: The Shape of Laughter, Greenwich 1974.