LENJIN, Vladimir Iljič

LENJIN, Vladimir Iljič (pr. ime V. I. Uljanov), sovj. političar, ekonomist, filozof i sociolog (Simbirsk, danas Uljanovsk, 22. IV 1870 — Gorki kraj Moskve, 21. I 1924). Klasik marksizma, jedan od vođa rus. i međunar. radničkog pokreta, vođa i ideolog oktobarske revolucije 1917.

Kao političar, film je smatrao umjetnošću važnijom od ostalih, videći u njemu jedno od »najmoćnijih sredstava prosvjećivanja masa«. God. 1919. potpisuje dekret o nacionalizaciji film. poduzeća, a 1922. traži — u direktivi zamjeniku nar. komesara prosvjete E. A. Litkensu — provjeravanje idejnosti filmova, eliminiranje »kiča koji je počeo obilno pritjecati iz inozemstva« iz kino-repertoara, prikazivanje popularnoznanstvenih filmova, film. novosti i reportaža prije igranih te bržu kinofikaciju sela. U razgovoru s nar. komesarom prosvjete A. V. Lunačarskim zalaže se za poticanje proizvodnje filmova prožetih komun. idejama i svjedočenjima o sovj. stvarnosti, a posebnu pažnju poklanja film. kroničarskoj djelatnosti.

Lenjinov lik inspirirao je mnoge sovj. sineaste. Nakon nekoliko unošenja snimki Lenjina iz dokum. materijala u igr. filmove, prvi (kratki) glum. portret (tumači ga »naturščik« Nikandrov, inače radnik) nalazimo u filmu Oktobar (1928) S. M. Ejzenštejna i G. V. Aleksandrova. Osim za scenariste i redatelje, Lenjinov je lik postao »izazov« i za glumce. Najuspjelijima se smatraju interpretacije Borisa V. Ščukina u filmovima Lenjin u Oktobru (1937) i Lenjin u 1918. (1939) M. I. Romma, te Maksima M. Štrauha u filmovima Čovjek s puškom (1939), Priče o Lenjinu (1957) i Lenjin u Poljskoj (1966) S. J. Jutkjeviča, kao i u 3. dijelu Trilogije o Maksimu — Viborškoj strani (1939) G. M. Kozinceva i L. Z. Trauberga.

Filmovi o Lenjinu iz 30-ih godina obilježeni su stilom film. socrealizma, s naglaskom na njegovoj rev., polit, i državničkoj djelatnosti. Nakon II svj. rata, u skladu s općim tendencijama u sovj. umjetnosti, pažnja se usmjeruje na njegov privatni život. Iz tog su razdoblja najpoznatiji filmovi Majčino srce i Majčina odanost (oba 1966) M. S. Donskoja. Najindividualiziranije crte lik Lenjina zadobiva u djelima Plavi notes (1963) L. A. Kulidžanova (tumači ga Konstantin A. Kuznjecov) i Šesti srpanj (1968) J. J. Karasika (u interpretaciji Jurija V. Kajurova).

Od ostalih igr. filmova o Lenjinu ističu se Obitelj Uljanovih (1957) V. I. Nevzorova, Na početku stoljeća (1961) A. M. Ribakova, Lenjin u Poljskoj (1961) G. V. Aleksandrova i Lenjin u Parizu (1981) S. J. Jutkjeviča, kao i finsko-sovj. koprodukcija Lenjin u Finskoj (1975) E. Lainea i V. I. Treguboviča.

Snimke Lenjina, djela prvih sovj. kino-kroničara, skupljene su u kompilacijskomu dokum. filmu Vladimir Iljič Lenjin (1948) M. I. Romma.

LIT.: A. V. Lunačarski, Kino na zapade i u nas, Moskva 1928.