KOPRODUKCIJA

KOPRODUKCIJA, poslovna suradnja između film. proizvođačâ dvije ili više zemalja, koja rezultira proizvodnjom jednoga ili više filmova, u dvije ili više jezičnih verzija; u Jugoslaviji su poznate i međurepubličke i međupokrajinske koprodukcije. Prednosti koprodukcije su prvenstveno komercijalne: udružuju se financ. sredstva, osigurava šira distribucija filma i ostvaruju višestruke financ. pogodnosti (zakonom predviđena pomoć države, oslobođenje od poreza, ukidanje statusa stranog filma i uvoznih dažbina, u nekim zemljama i jeftinija radna snaga, posebne premije za kvalitetu koje dobivaju samo domaći filmovi, povećan broj gledalaca i sl.). Međutim, koprodukcijama se ostvaruju i neki važni kult. ciljevi: proširuju se tematska područja, razmjenjuju afirmirani umjetnici i iskustva, unapređuje kult. razmjena i komunikacija idejâ. Ta se praksa osobito razvila u Evropi neposredno nakon II svj. rata, kada su susjedne zemlje počele udruživati financ. sredstva i umj. snage, kako bi — suprotstavljajući se tržišnoj prevlasti am. filma — proširile tržište za svoje filmove. Danas su koprodukcije uobičajena pojava kojoj su se pridružili i najveći proizvođači filmova (SAD, Japan i dr.). God. 1959. mogao se ustanoviti sljedeći omjer domaćih filmova i koprodukcijâ — SAD: od 166 proizvedenih filmova, 32 koprodukcije; Francuska: od 140 proizvedenih filmova, 73 koprodukcije; Italija: od 162 proizvedena filma, 78 koprodukcija. I Jugoslavija sudjeluje u koprodukcijskoj proizvodnji — 1965: od 19 filmova, 6 koprodukcija; 1970: od 29 filmova, 5 koprodukcija; 1975: od 21 filma, 3 koprodukcije; 1980: od 22 filma, 3 koprodukcije.

U novije vrijeme sve su učestalije tv-koprodukcije velikog budžeta.