KONTINUITET, FILMSKI

traži dalje ...

KONTINUITET, FILMSKI. U općenitom značenju, svako se potpuno ostvarivanje nekog poretka naziva kontinuitetom, a pojavu nepotpuna ostvarivanja poretka, odn. njegova narušavanja, diskontinuitetom. Pojam kontinuiteta ovisan je, dakle, o poretku i načinu njegova ostvarenja, i pri utvrđivanju nekog kontinuiteta važno je znati kakvom poretku provjeravamo ostvarivanje. Pod filmskim kontinuitetom podrazumijeva se potpunost ili dosljednost u ostvarivanju poredaka u sklopu jednog filma ili dijela filma. U film. praksi uglavnom se pomišlja na neke obuhvatne tipove poredaka i kontinuiteta vezanih uz ostvarivanje tih poredaka. To su scenski, dramaturški i stilistički kontinuitet filma, koji svi imaju veliko praktičko i estetičko značenje.

Pod film. kontinuitetom se najčešće podrazumijeva scenski kontinuitet, tj. kontinuitet u ostvarivanju film. → scene. Kako se u sceni teži pod specifičnim filmskim — fotografskim i montažnim — uvjetima očuvati karakteristične zakonomjernosti prizora i promatračkog odnosa prema njemu iz čovjekove svakodnevice, to scenski kontinuitet podrazumijeva fotogr. i montažni kontinuitet.

Uvjeti fotografskoga ili slikovnog kontinuiteta jesu: uporaba film. materijala iste osjetljivosti i sličnih registracijskih kvaliteta za sve kadrove scene, održavanje istog tipa osvjetljenja u kadrovima scene, istog tonaliteta slike, istih kromatskih odnosa (ako je film u boji), odn. pokazivanje ili naznačivanje da su ključnije promjene u osvjetljenju, tonalitetu i kromatskim odnosima uvjetovane zakonomjernim promjenama u prizoru (tj. da su motivirane). Brigu o fotogr. kontinuitetu vodi prvenstveno snimatelj (direktor fotografije), savjetujući se s redateljem.

Uvjeti montažnog kontinuiteta jesu: čuvanje naznačenih identifikacijskih karakteristika prizora (likova i ambijenata) na montažnom prijelazu (s kadra na kadar); puno praćenje (bez → elipsâ) prostorno-vremenskih, kauzalnih i teleonomskih veza između elemenata istog zbivanja na montažnom prijelazu; poštovanje nekih pravila o promjeni točke promatranja na montažnom prijelazu (npr. pravila dovoljne razlike između dvaju kadrova na montažnom prijelazu, pravila rampe, načela izbora najpogodnije točke promatranja u odnosu na važne aspekte prizora); takvo biranje trenutka za montažni prijelaz, da se prijelaz osjeti opravdanim bilo time što prati važnu promjenu u prizoru, bilo važnu promjenu u promatračkom odnosu prema prizoru. Montažni kontinuitet planiraju redatelj i njegovi suradnici pri izradbi → knjige snimanja; na snimanju se za njega specijalistički brine sekretar režije, premda u tome sudjeluje i redatelj i dr. nadležni članovi ekipe. U fazi montaže montažni kontinuitet konačno ostvaruje montažer pod nadzorom redatelja.

Pod pretpostavkom da film. cjelinu, da bi bila uočljiva kao cjelina a ne arbitrarni niz, odlikuje jedinstven princip organizacije, to se u filmu može težiti dramaturškom kontinuitetu, tj. dosljednoj provedbi izabranog principa organizacije film. cjeline. Najčešće raspravljan tip film. predočavanja fabule (→ priča, filmska), tj. promatrački zanimljivog rješavanja djelatnih problema. Uvjeti čuvanja narativnog kontinuiteta jesu: održavanje jedinstvene problemske usmjerenosti zbivanjâ i prilikâ kroz film; postojanost karakteristikâ gl. likova ili motiviranost promjenâ karakteristikâ; dosljednost u izboru pripovjedačke perspektive i u njenoj provedbi. Scenski kontinuitet se tipično javlja u sklopu naracije, premda narativni kontinuitet ne ovisi o očuvanju scenskog kontinuiteta. Drugi, slabije proučeni i spominjani principi organiziranja cjeline filma, jesu, npr. principi argumentacijske organizacije (posebno korištene u obrazovnom filmu) i principi asocijativno-imaginacijske organizacije (posebno karakteristične za »poetske« dokum. filmove i jednu struju eksp. filma). Ovi principi također podrazumijevaju mogućnost utvrđivanja dosljednosti, tj. kontinuiteta svog ostvarivanja u danom filmu ili dijelu filma. Kad se različiti principi organiziranja cjeline filma ravnopravno miješaju, teže biti narušavajućim elementom, jedan u odnosu na drugi, dakle činiteljem diskontinuiteta. Ali, ukoliko se javljaju lokalno, kao retorički elementi, mogu dobiti retoričku funkciju, podvrgnuti trećem tipu kontinuiteta: stilističkome. Dramaturški kontinuitet planira uglavnom scenarist (često u suradnji s redateljem i producentom), a u snimanju i montaži briga o njemu prvenstveno je u nadležnosti redatelja.

Treći tip film. kontinuiteta predstavlja stilistički ili stilski kontinuitet. Podrazumijeva se, naime, da i retorički postupci (koje obično obilježava otklon od uspostavljenog poretka, te su po pravilu činiteljem diskontinuiteta) podliježu stanovitom sustavu rukovođenom interpretativnim ciljevima, te da mogu biti potpunije ili nepotpunije, dosljednije ili nedosljednije, narušeno ili nenarušeno provedeni u određenom filmu. Stilistički kontinuitet se ostvaruje pod uvjetom da su dosljedno provedeni izabrani principi → stilizacije, odn. da su stilske figure unošene i upotrebljavane dosljedno interpretativnim ciljevima danog dijela filma ili cijeloga filma.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

KONTINUITET, FILMSKI. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/2759>.