KINOFIKACIJA

KINOFIKACIJA, spontani proces izgradnje kinematografâ i njihovo uvođenje u cjelovitu kino-mrežu; stvaranje infrastrukture kinematografije na teritoriju određene regije ili države. Smišljena i društveno usmjeravana kinofikacija izraz je težnje da se film. stvaralaštvo, i mimo komerc. interesa vlasnikâ kinematografâ, učini pristupačnijim što širem krugu stanovništva, pa je takva kinofikacija čin kult. politike i čimbenik sveukupnoga kult. razvitka određene sredine. U tom smislu kinofikacija, uz ekon. i tehnol. aspekte, ima i soc. smisao. Planirana kinofikacija vodi računa o postojećoj → kino-mreži, o njezinim »gravitacijskim poljima«, o područjima koja dosežu putujući kinematografi, a posebno o područjima koja su sasvim izvan dosega kinemat. prikazivačke djelatnosti. Planovi kinofikacije smjeraju se uglavnom dugoročno, a u njima demografski i migracijski pokazatelji i trendovi imaju značajnu ulogu, jednako kao i društveni kult. standardi (broj stanovnika na jedan kinematograf ili broj stanovnika na jedno sjedalo u kinematografu). Kinofikacija obuhvaća sve tipove javnih kinematografa u ukupnoj kino-mreži (standardne — 35 mm i substandardne — 16 mm, stacionarne i pokretne, ljetne i sl.). Specifični planovi kinofikacije izrađuju se za obrazovne institucije (obrazovna kino-mreža), zatim za kinofikaciju znanstvenih ustanova, voj. jedinica, tvornica i sl. Zadugo je kinofikacija bila jedan od strateških ciljeva kult. razvoja mnogih zemalja, ali je pojavom televizije (kao najvećega »kućnog« kinematografa) izgubila nešto od tog značenja.