AUTOR, FILMSKI

traži dalje ...

AUTOR, FILMSKI, osoba ili skupina osoba kojoj se pripisuje stvaralački udio u izradbi filma.

Autorstvo je kulturno-pov. kategorija; ne javlja se u svim razdobljima, a u različitim periodima i različitim kult. sredinama određuje se po različitim kriterijima. Vezano je uz naglašavanje individualnog novotarskog elementa u proizvodnji duhovnih tvorevina (umjetnosti, znanosti). Isprva je određivanje autorstva običajno regulirano, a poč. XVIII st. pravno se određuje te donosi autoru stanovite statusne i ekon. pogodnosti (→ autorska prava).

Utvrđivanje film. autorstva složeno je zbog pretežno kolektivne naravi film. proizvodnje. Ona podrazumijeva podjelu rada i usuglašeno stvaralačko sudjelovanje više ljudi. U film. proizvodnji obično se razlikuju nestvaralačka ili teh. zanimanja i stvaralačka ili autorska zanimanja. Onu osobu koja u procesu proizvodnje filma stvaralački određuje cjelovitost filma naziva se glavnim autorom filma ili samo autorom filma, a onu osobu koja stvaralački utječe samo na neki vid filma zove se autorskim suradnikom. Kad ulogu gl. autora vrši više osoba, zove ih se suautorima ili koautorima. Različite autorske uloge kadikad se sjedinjuju (npr. ista osoba može biti i redatelj, scenarist, snimatelj i montažer filma). Gl. autora, koji sam izvršava veći dio stvaralačkih poslova ili čak sve takve poslove, običava se zvati potpunim (kompletnim) autorom.

Nije, međutim, uvijek jasno čiji je sve doprinos filmu stvaralački, ni koliki je stupanj stvaralačkog doprinosa određenog pojedinca. Ta se nejasnoća, u načelu, rješava po običajnom kriteriju koji neka zanimanja unaprijed kvalificira kao stvaralačka, a druga kao tehnička. Tehničkima, tj. neautorskima, obično se drže zanimanja direktora filma, asistenata snimatelja i montaže, scenskih radnika, laboratorijskih radnika i dr. Stvaralačkim, odn. autorskima, obično se drže zanimanja redateljâ, scenaristâ, skladateljâ, glumaca, snimateljâ, montažerâ, scenografâ, kostimografâ, šminkerâ i dr. Neka se zanimanja različito razvrstavaju u različitim proizvodnim okolnostima, npr., zanimanje producenta, pomoćnika redatelja, ton. snimatelja i dr.: katkada se drže autorskima, a katkada tehničkima. Isto tako, utvrđivanje gl. autorstva mijenja se prema proizvodnim okolnostima i običajima kult. sredine. U nij. komedijama, kojima je osnovno stilsko obilježje davao gl. komičar, tj. gl. glumac, autorom se često držalo njega (te se npr. govori o Keatonovim filmovima, držeći Keatona gl. autorom filmova u kojima je igrao gl. ulogu, ali ih nije režirao). U razdoblju kada je producent otkupljivao knjiž. i dramska djela, angažirao scenariste, nadgledao izradbu scenarija i sudjelovao u njoj, određivao glumce, redatelja i ekipu te utjecao na stil i konačnu verziju filma, producenti su sebe često držali autorima filma, a sve ostale tek autorskim suradnicima ili izvršiteljima. U proizvodnim okolnostima, u kojima je izvedba filma u velikoj mjeri šablonizirana (npr. u hollywoodskim → B-filmovima), gl. autorom filma često se držalo scenarista, a ne realizatore scenarija. U kompilacijskim filmovima montažer kadikad preuzima i ulogu redatelja pa je on gl. autor filma. Međutim, najčešće se smatralo upravo redatelja gl. autorom, a u toku 50-ih i 60-ih godina to je shvaćanje prevladalo (→ autorska kinematografija; autorska kritika). U sklopu autorske kinematografije česta je težnja za potpunim autorstvom, a ona je osobito izražena u → eksperimentalnom filmu i u umj. amaterskom filmu.

Budući da se na određivanju autorstva temelji statusno i ekon. razlikovanje među proizvođačima filmova, dakle i različita mjera društvene povlaštenosti (čime kinematografija prati opću statusnu slojevitost društva), neki pripadnici ljevičarskih polit. struja u sklopu → alternativne kinematografije odbijaju da ih se tretira i spominje kao autore pa zato ne odaju ni kako je bio podijeljen posao pri izradbi filma i predstavljaju se u javnosti kao autorska grupa (npr. 70-ih godina Grupa »Dziga Vertov« u Francuskoj); katkada odbijaju odati čak i imena sudionika u izradbi filma.

Recepcijski, a ne samo običajni kriterij za utvrđivanje autorstva, odn. stvaralačkog udjela pojedinca, pokušala je izričito dati → autorska kritika.

LIT.: »Prolog«, br. 19/20, Zagreb 1974; P. Weiss, The Cinematics, Carbondale 1975; "Screen", br. 1, London 1979.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

AUTOR, FILMSKI. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/264>.