HOLOGRAFIJA

traži dalje ...

HOLOGRAFIJA, postupak stvaranja trodimenzionalne slike bez upotrebe objektiva i foto-aparata na uobičajen način. Koristi se kretanje svjetlosnih valova, a snima se tako da se objekt osvjetljava laserom. Fotogr. ploča apsorbira reflektirano svjetlo lasera s objekta, a istodobno i posebni skrenuti svjetlosni laserski snop. Uzorak stvoren miješanjem svjetla reflektiranog s objekta i koherentnog svjetla usmjerenog snopa stvara holografsku trodimenzionalnu sliku. Za trodimenzionalno promatranje hologram se mora sa stražnje strane osvijetliti laserom ili nekim dr. koncentriranim izvorom svjetla. Kod tako osvijetljenog holograma, valovi reflektiranog svjetla s objekta ponovno se stvaraju u promijenljivom obliku i pojavljuju kao trodimenzionalna slika u očima promatrača. Mijenjajući položaj ispred projicirane slike, mijenja se i izgled objekta — kao što bi to bilo i u stvarnosti. Da bi se tehnika holograma mogla primijeniti na filmu, nužno bi bilo osigurati izuzetno jak svjetlosni izvor, a vrijeme ekspozicije veoma skratiti (oko 1/5 tisućinke sekunde). Zbog tih problema i ograničenosti s obzirom na dimenzije slike, očekuje se znatno veća primjena holografije na televiziji. Za sada se javljaju samo istraživanja na području eksp. filma.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

HOLOGRAFIJA. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/2267>.