GARRONI, Emilio

traži dalje ...

GARRONI, Emilio, tal. teoretičar filma (Rim, 1925). Od 1964. profesor estetike na Fakultetu književnosti i filozofije u Rimu; proučava semiologiju umjetnosti. U teoriji filma zastupa misao da film. jezik u širem smislu nema kao svoj pandan nekakav jezik u užem smislu ili neki homogeni kod; naprotiv (kao i drugi umj. jezici), on se mora zadovoljiti jednim heterogenim modelom sačinjenim od više kodova (što poriče mogućnost postojanja specifičnoga film. znaka i jezičnih artikulacija). Polemizirajući sa P. P. Pasolinijem i ranim Ch. Metzom, on smatra da se film. djelo upravlja prema sustavu što ga čini autohtoni raspored heterogenih kodovskih čimbenika u svakome pojedinačnom film. ostvarenju, ali uz neophodno postojanje dihotomije paradigma/sintagma; pri tom, svaki umj. jezik, pa i filmski, svoje značenje zasniva na pronalaženju odgovarajućih »modela ponovnog pisanja«, koji će dozvoliti formuliranje dane poruke u verbalnom jeziku (Semiotika i estetika. Heterogenost jezika u širem smislu i filmski jezik — Semiotica ed estetica. L'etoerogeneità del linguaggio e il linguaggio cinematografico, 1968).

Ostali značajniji teorijski radovi: Popularnost i komunikacija u filmu (Popolarità e comunicazione nel cinema, 1967); Doprinos i označeno u kinematografskom djela (Contributo e significato nell'opera cinematografica, 1968); Za jednu teoriju zvučnog filma (Per una teoria del film sonoro, 1968); Govorni jezik i neverbalni elementi u filmsko-televizijskoj poruci (Langage verbal et éléments non-verbaux dans le message filmico-télévisuel, 1973); Postoji li i što je to kinematografska avangarda? (Esiste e che cos' è un avanguardia dnematografica?, 1974).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

GARRONI, Emilio. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/1887>.