FONDA, Jane

FONDA, Jane (puno ime J. Seymour Fonda), am. filmska i kazališna glumica (New York, 21. XII 1937). Kći → Henryja F., starija sestra → Petera F. Studirala povijest umjetnosti u Parizu; po povratku uspješan foto-model (dvaput na naslovnoj stranici »Voguea«). Prvo glum. iskustvo stekla je nastupivši 1954. u jednoj kaz. predstavi uz oca. God. 1958—60. uči glumu u Actors' Studiju; zahvaljujući očevoj podršci, 1960. debitira i na Broadwayu i na filmu (Nevjerojatna priča J. Logana). Isprva igra manje uloge u filmovima poznatih redatelja (npr. G. Cukora i E. Dmytryka) i nadarenih početnika (npr. G. R. Hilla), tumačeći vedre i dobrodušne djevojke koje zrače ljupkošću, naivnošću i neporočnošću. Prvi veliki preokret u karijeri poklapa se s udajom za franc. redatelja R. Vadima, koji od nje stvara simbol seksa u tipu → nimfete, što šokira i am. javnost i njenog oca, koji s njom prekida sve veze. Od filmova u Vadimovoj režiji ističu se Topli plijen (1966), u kojem zavodi oca svog mladića, Metzengerstein — epizoda omnibusa Neobične priče (1967), poetična erotska vizija po E. A. Poeu, u kojoj nastupa uz brata Petera, i znanstveno-fantastični Barbarella (1967), u kojem komunicira s bićima s dr. planetâ. Krajem 60-ih godina rastaje se od Vadima, vraća u SAD i 70-ih godina postaje vrhunskom hollywoodskom zvijezdom, glumeći pretežito mondene Amerikanke koje se intimno i društveno osvješćuju. Povratak je bio »pripreman« još za franc. razdoblja, kada je u Hollywoodu snimala 2 značajne uloge: naslovnu u glazb. vesternu Cat Ballou (E. Silverstein, 1965) i jednu od glavnih u krim. filmu Potjera bez milosti (A. Penn, 1966). Ulogom rezignirane djevojke koja želi smrt u filmu Konje ubijaju, zar ne? (S. Pollack, 1969), optužujućoj slici Amerike za velike ekon. krize, stječe nominaciju za Oscara, da bi tu nagradu poslije dvaput i osvojila — za ulogu prostitutke koja, preispitujući vlastitu ličnost i život, otkriva bolesti društva u Detektivu Kluteu (A. J. Pakula, 1971), te za ulogu supruge oficira željnog ratne slave, koja se zbližuje s obogaljenim vijetnamskim veteranom u Povratku ratnika (H. Ashby, 1978). U međuvremenu, uspjele uloge ostvarila je i kao Ibsenova Nora u Lutkinoj kući (J. Losey, 1973) te kao spisateljica L. Hellman u Juliji (F. Zinnemann, 1977), a feministički je intonirana i većina ostalih uloga, u kojima intelektualnost pretpostavlja ženstvenosti.

Na vrhuncu popularnosti počinje se baviti i politikom; javno podržava mnoge akcije protiv establishmenta, osobito one protiv rata u Vijetnamu i za emancipaciju Indijanaca. Sa D. Sutherlandom obilazi am. vojne baze zalažući se za mir, a na osnovi te turneje nastaje i dokum. film F. T. A. (1972), kome je koscenaristica i koproducentica; kasnije posjećuje Vijetnam i, sa svojim drugim suprugom T. Haydenom te H. Wexlerom, korežira dokum. film Uvod u neprijatelja (Introduction to the Enemy, 1974). Nastupila je i u polit. filmu Sve je u redu (1972) J.-L. Godarda i J.-P. Gorina, no već iste godine njih dvojica režiraju Pismo Jane, dokazujući da njen angažman, ma kolikim oduševljenjem bio prožet, u sklopu njezina društv. položaja nije drugo do pomodni hir. Poč. 80-ih godina podržava suprugovu kandidaturu za senat Californije i lansira aerobic (gimnasticiranje uz glazbu). Pomirivši se u međuvremenu s ocem, koproducentica je i glumica u njegovu posljednjem filmu Ljetnikovac (1981) M. Rydella. Glumi i na televiziji (npr. tv-serija Lutkotvorka D. Petrieja).

Ostale važnije uloge: Vrela ulica (E. Dmytryk, 1962); Chapmanov izvještaj (G. Cukor, 1962); Razdoblje bračnog privikavanja (G. R. Hill, 1962); U hladnoći dana (R. Stevens, 1962); Nedjelja u New Yorku (P. Tewkesbury, 1963); Ljubavni kavez (R. Clément, 1964); Vrtuljak (R. Vadim, 1964); Svake srijede/Djevojka s garsonijerom (R. E. Miller, 1966); Kad padne noć (O. Preminger, 1967); Bosonoga u parku (G. Saks, 1967); Čelična ptica (A. Myerson, 1972); Plava ptica (G. Cukor, 1976); Ludorije Dicka i Jane (T. Kotcheff, 1977); Dolazi jahač (A. J. Pakula, 1978); Apartman hotela California (H. Ross, 1978); Električni konjanik (S. Pollack, 1979); Kineski sindrom (J. Bridges, 1979); Kako ubiti svog šefa? (C. Higgins, 1980); Kotrljanje (A. J. Pakula, 1981).

LIT.: J. Springer, The Fondas: The Films and the Careers of Henry, Jane and Peter Fonda, New York 1970; J. Brough, The Fabulous Fondas, London 1973; Th. Kiernan, Jane: An Intimate Biography, New York 1973; P. Jacobs, Weil ich Jane Fonda bin. . ., Berlin 1976; G. Gressard, Jane Fonda, Paris 1979; M. Fox, Jane Fonda — Something to Fight for, Minneapolis 1980; G. Herman/D. Downing, Jane Fonda. All American Anti-Heroine, London 1980; Th. Kiernan, Jane Fonda. Hollywood Brat to Establishment Leader, New York 1980; M. Lavelle (urednik), The Many Faces of Jane Fonda, Ottawa 1980; E.-M. Rouchy, Jane Fonda, Paris 1980; F. L. Guiles, Jane Fonda, London 1981; G. Garcia-Haddad, The Films of Jane Fonda, Secaucus 1981; Th. Jeier, Jane Fonda: Ihre Filme, ihr Leben, München 1981; Th. Kiernan, Jane Fonda: Heroine of Our Time, New York 1982.