FENOMENOLOŠKA ŠKOLA

FENOMENOLOŠKA ŠKOLA, zastupnici učenja o filmu koje polazi od postavki fenomenologije kako ju je zasnovao E. Husserl (»Svaki intelektualni doživljaj, i svaki doživljaj uopće, pošto je protekao, može postati predmetom čistog promatranja i shvaćanja, i u tom promatranju on je apsolutna datost«), odn. kako su je tumačili njegovi sljedbenici. Škola zagovara neposredan pristup film. djelu, tretirajući ga kao doživljajno jedinstvo nastalo njegovim propuštanjem kroz totalitet osobnog iskustva. Razvila se u okviru ranih filmoloških nastojanja da se u proučavanju medija angažira i filozofija. Polazeći od radova A. Bazina, ali i suprotstavljajući mu se, škola je doživjela procvat u 50-im godinama (É. Souriau, J.-J. Riniéri, A. Ayfre, A. Laffay i R. Munier u Francuskoj, te R. Ingarden u Poljskoj); poč. 70-ih godina, značajna je djelatnost S. Cavella i C. W. Lindena u SAD. Posljednjih godina škola se polemički angažirala protiv → strukturalističke i → semiološke škole, osobito u radovima H. Agela.