FATALNA ŽENA

traži dalje ...

FATALNA ŽENA (prema franc. femme fatale), tip u → sustavu zvijezdâ, oličenje zloćudne, »negativne« žene, pogubne za muškarca koji nije u stanju oduprijeti se njezinim dražima, katkad pogibeljnoj i za čitavu svoju okolinu. Iako slični likovi postoje u gotovo svim razdobljima povijesti filma, naziv se najčešće odnosi (tako i u autoritativnoj tipologiji E. Patalasa) na skupinu zvijezdâ iz nij. filma, koje se javljaju nakon 1910, kao izrazita suprotnost ondašnjemu dominantnom tipu blage i posve čedne → naivke, a karakteriziraju ih brojne vrlo specifične zajedničke osobine. To je lik neodoljive zavodnice u melodramama i filmovima s tematikom iz povijesti, prepoznatljiv i po krajnjoj ekstravagantnosti ponašanja, izgleda i odijevanja, najčešće i po vrlo teatralnoj glumi koja je uzrokovana i neuvjerljivošću sâmog sadržaja i načina karakterizacije likova. Publiku taj tip posebno privlači za ono vrijeme vrlo smionim izrazima erotičnosti, te djelotvornim nagovještajima nepoznatoga, pogibljenoga i zabranjenoga. Iščezava poč. 20-ih pojavom ukusu vremena prihvatljivijeg tipa → mondenke. Gl. predstavnice tipa jesu tzv. dive (→ divizam) tal. filma Lyda Borelli i Pina Menichelli (koje predstavljaju suprotnost naivki F. Bertini), zatim Italia Almirante Manzini i Hesperia, u dan. i njem. kinematografiji Asia Nielsen (suprotnost H. Porten), u am. Theda Bara (suprotnost M. Pickford).

LIT.: E. Patalas, Sozialgeschichte der Stars, Hamburg 1963.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

FATALNA ŽENA. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/1610>.