FANTASTIKA NA FILMU

FANTASTIKA NA FILMU. Mogućnosti fiz. preobrazbe zbilje (optičkim, akustičkim i meh. trikovima, osvjetljenjem, scenografijom, kostimima, maskama itd.) i tvorbe specifičnih narativnih struktura, te preuzimanje i razradba srodnoga knjiž. nasljeđa, uzrokom su postojanja brojnih film. djela i distingviranih žanrova kojima je fantastično bitna odrednica. Slično fantastici u književnosti, i u filmu je moguće na ovom području razlikovati 3 osnovna žanra: bajku (→ bajka, filmska), filmove pretežito namijenjene djeci, čija se poetika, osobito odnos prema fantastičnome, utemeljuje u prikazivanju nemogućega ili nepostojećega kao potpuno nezačudnog; → znanstvenofantastični film, kojeg se poetika bazira na opoziciji mogućega i vjerojatnoga, odn. suprotstavljanju poznatih, iskustvom i znanošću utvrđenih činjenica onima hipotetskim; → film strave, koji se većinom zasniva na suprotstavljanju objašnjivoga i potpuno neobjašnjivoga (često nadnaravnoga, imaginarnoga), a s ciljem da se dijelom izazove osjećanje straha (i, najčešće na kraju filma, oslobođenje od njega). Postoje i brojni filmovi u kojima se prepleću komponente ovih žanrova, a s područjem fantastike često graniče i film. alegorije i legende. Komponente filma fantastike česte su i u komediji (→ slapstick-komedija) te u → eksperimentalnom filmu (osobito u onom nadrealističkom: → nadrealizam), te u mnogim dr. filmovima (npr. prizori sna, maštanja, halucinacija itd.), u kojima, međutim, preobrazbe pojavnoga svijeta imaju funkciju (simboličku, ilustrativnu u odnosu na radnju, dakle, »nefantastičku«) u skladu sa sadržajem i strukturom tih filmova. Zbog postojanja fantastičkih komponenti u djelima najrazličitijih žanrova i, osobito, zbog filmu imanentne djelomične preobrazbe zbiljskoga svijeta, granica između fantastičnoga i »normalnoga« u filmu je ponekad teško odrediva; atribut fantastičan pridaje se stoga filmovima ili dijelovima filmova koji se očito razlikuju od elementarnih mogućnosti film. registracije zbilje, onih kojima se ostvaruje izrazita sličnost s pojavnošću zbiljskoga svijeta.

Inače, za sve osnovne žanrove filma fantastike, uz naglasak na preobrazbi zbilje, karakteristična je u osnovi ista struktura: uobličavanje djela u formi priče, često preuzimanje dramaturgije → akcionoga filma i → detekcijskog filma, te režijska rješenja tipična za → thriller (radi stvaranja napetosti). Osim u igr. filmu, svi naznačeni žanrovi postoje i u animiranome (osobito crt. filmu), film. rodu kojem su, zbog njegovoj prirodi svojstvene stiliziranosti, komponente fantastike imanentne.

Preobrazbe zbilje radi tvorbe fantastičke slike svijeta, kao i sami pojedini žanrovi, javili su se na filmu neposredno po njegovu otkriću, krajem XIX st., kao rezultat uopće prvih nastojanja da se osnovna datost film. tehnike, moć vjerne registracije zbilje, prevlada i nadgradi; postizale su se → trikovima, a začetnik takvih općenitih tendencija na filmu, kao i filma fantastike, bio je → G. Méliès. Budući da se u njegovim filmovima fantastičko postiže gotovo isključivo trikom, de facto »igranjem« film. tehnikom, i budući da on u stvari tek izvodi »zamjene« realnoga irealnim, bez odraza na psihologiju likova i spoznaju svijeta, otkrivačima film. fantastike u današnjem smislu smatraju se tek preteče njem. ekspresionizma iz 10-ih godina, kao i sami ekspresionisti (→ ekspresionizam), koji film strave, zatim legendu, pa i znanstvenofantastični film uzdižu na razinu reprezentativnih djela epohe i kinematografije uopće. Razvoju film. fantastike, inače, u nij. razdoblju posredno pridonose pojedini filmovi slapstick-komedije, a status populistički popularnih filmova daje im am. film strave koji se počeo rasprostranjivati oko 1920. Značajan doprinos fantastici na filmu tada daju i predstavnici franc. → avangarde. Općenito, nij. film pogoduje film. fantastici, već i zbog tada neizostavnih transformacija zbilje — odsutnosti zvuka i boje (to se ne odnosi na znanstvenofantastični film u kojem značajnu ulogu ima verbalna komponenta). U zv. razdoblju najprije dolazi do stagnacije svih žanrova fantastike, da bi 50-ih godina došlo do procvata znanstvene fantastike u SAD, zatim poč. 60-tih godina filma strave u Vel. Britaniji (→ hammer films productions), kao i kratkotrajnog uspona tog žanra u Italiji. Sedamdesetih godina filmovi strave i znanstvene fantastike dobivaju status reprezentativnih kinemat. djela; uz niskobudžetne filmove tada se snimaju i izrazito skupi projekti. Film. bajka, zbog svoje specifične namjene, razvijala se dosta ravnomjerno; vrhunski status u kinematografiji imaju tek poneki sovj. filmovi iz 40-ih i američki iz 70-ih godina.

LIT.: G. Gurevič, Karta strani fantazij, Moskva 1967: R. Munitić, Fantastika na ekranu: Vilinskim stazama (1895—1930), Beograd 1971; D. C. Willis, Horror and Science Fiction Films, Metuchen 1972; Ch. Steinbrunner/B. Goldblatt, Cinema of Fantastic, New York 1972; W. Lee (sakupio), Reference Guide to Fantastic Films (3 vols), Los Angeles 1972—74; R. Munitić, Fantastika na ekranu: Vampiri i galaksije (1931—1973), Beograd 1973; M. Lambert, Transylvanian Catalog, Mount Vernon 1974; A. Nedeljković, Naučno-fantastični film, Beograd 1974; A. Schlockoff (urednik), L'écran fantastique: Situations, perspectives, images, Paris 1975; D. Annan, Cinefantastic: Beyond the Dream Machine, London 1976; G. Seesslen/C. Weil, Kino des Phantastischen, Schöndorf/Ammersee 1979.