DULAC, Germaine

traži dalje ...

DULAC, Germaine (pr. ime G. Saisset-Schneider), franc. redateljica, scenaristica i teoretičarka filma (Amiens, 17. XI 1882 — Pariz, 13. X 1942). Isprva se bavila novinarstvom, kaz. kritikom i borila za ženska prava. God. 1916. posvećuje se filmu i postaje jedan od najistaknutijih predstavnika i programatora film. → impresionizma. Potkraj 20-ih godina posvetila se najprije film. → avangardi (film kao »muzika svjetlosti«), a 1930. film. novostima (bila urednica tjednika »Pathé-Journal« i, potkraj desetljeća, direktorica France Actualité, gdje je redigirala obrazovne filmove o povijesti). »Osjećajna, plemenita, nezavisna, opsjednuta strašću za istraživanjem i za novinama, bila je među prvima u Francuskoj koja će film smatrati velikom umjetnošću« (Sadoul). Španjolski praznik (La fęte espagnole, 1919), prema scenariju L. Delluca, melodrama u kvazidokumentarističkom stilu, režirana je u najboljoj impresionističkoj maniri. Nasmijana gospođa Beudet (La souriante Madame Beudet, 1923), njezino najbolje djelo, upečatljiva je analiza života malograđanke koja sanja o ubojstvu nevoljenog muža; predmeti u filmu izražavaju sukobe među ljudima, ali ne postaju simboli, kao u njemačkom Kammerspielu, već oruđa ljudskih strasti, a u sekvenci sviranja Debussyja na klaviru evokacije potoka i sunčeve svjetlosti postaju izraz osjećanja. Školjka i svećenik (La coquille et le clergyman, 1927), prema scenariju A. Artauda, »naivno-poetska interpretacija freudovskih simbola« (Sadoul), kvazinadrealistički je film (protiv koga su nadrealisti protestirali), a odlikuje se efektnim scenama s pariških ulica. Njezini ostali filmovi utopili su se u komercijalizmu. U teorijskom ogledu Estetike, prepreke, integralna kinegrafija (Les esthétiques, les entraves, la cinégraphie intégrale, 1927) negira dramsku fabulu, tvrdeći da radnju filma valja zamijeniti fiz. i afektivnim kretanjem, koje je jedini estetski potencijal medija i čija je funkcija ritam, jedinstvena orkestracija oblikâ, linijâ i svjetlosti, koja film čini »muzikom slikâ«; inače, osim bavljenja čovjekom, film treba »da se proširi i na područje prirode i sna«.

Ostali važniji filmovi: Sestre neprijateljice (Les soeurs ennemies, 1916); Venus vitrix (1917); Duše ludih (Âmes des fous, 1918); Smrt sunca (La mort du soleil, 1921); Umjetnička duša (Âme d'artiste, 1925); Ludilo hrabrih (La folie des vaillants, 1926); Antoinette Sabrier (1927); Kinematografska etida o arabeski (Une étude cinématographique sur une arabesque, 1928); Disk 927 (Disque 927, 1929); Tema i varijacije (Thème et variations, 1929).

Ostali značajni teorijski radovi: Suština filma: vizualna zamisao (L'essence du cinéma: l'idée visuelle, 1925); Vidljivost filma (Visibilité du cinéma, 1928); Avangardni film (Le cinéma d'avant-garde, 1932).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

DULAC, Germaine. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/1455>.