DAN ZA NOĆ

DAN ZA NOĆ (engl. Day for Night), također u Evropi američka noć, postupak snimanja noćnih eksterijera po danu, bez posredstva umjetne rasvjete. U vrijeme nisko osjetljivih emulzija i siromašne rasvjete takav postupak bio je jedini način snimanja većine noćnih eksterijera. Danas, kad je osjetljivost negativa mnogostruko povećana i rasvjeta usavršena, ta se tehnika i dalje primjenjuje, posebno kod snimanja totalâ, velikih prostora koje nije moguće obuhvatiti rasvjetom. Uz to što je jeftiniji, takav način snimanja je nezamjenljiv pri simuliranju mjesečine u eksterijeru, koja se nijednim drugim snim. postupkom ne može uvjerljivo prikazati. Budući da je mjesečeva svjetlost po rasporedu svjetla i sjene i po smjeru identična sunčevoj, i normalno dnevno svjetlo, ako se dovoljno podeksponira (ili se slika u kopiji dostatno zatamni), može očitovati uvjerljivu sliku mjesečine. Da bi efekt bio potpun, treba u kadru svakako izbjegavati pojavu bilo kakvog izvora umjetnog svjetla (osvijetljeni prozori, ulične svjetiljke itd.), jer je ono preslabo u odnosu na dnevno svjetlo. To je ujedno i najčešća pogreška koju čine snimatelji, služeći se tim postupkom. Da bi ugođaj što vjernije odgovarao gledaočevoj predodžbi mjesečine, snimatelji se trude da ostvare još neke pretpostavke: da bi se postigao izgled tamnoga noćnog neba u kadar se uključuje što više plavoga, vedrog neba i što jače zatamnjuje pogodnom filtracijom (u crno-bijelom filmu narančasti ili crveni filter, a u filmu u boji polarizacijski ili neutralni prelazni filter); budući da noću općenito slabije vidimo, mnogi snimatelji nastoje pokvariti visoke optičke kvalitete modernog objektiva, pa će ispred njega staviti neki → mekocrtač; budući da noću slabo razaznajemo boje, kod kolora snimatelj će nastojati sliku učiniti što bezbojnijom odstupanjem od normalne filtracije i filtriranjem na »hladnije« (kod negativa tipa »B« s filtrom 81 EF ili bez ikakva filtra); da bi opći tonalitet slike bio što niži nužna je stanovita podekspozicija, što se postiže uporabom nekoga gušćeg narančastog filtra (npr. Kodak Wratten 21 ili 23A u crno-bijelom filmu), ili polarizacijskog filtra kod kolora, ne uzimajući u obzir njegov filtar-faktor, tj. u podekspoziciji od 1,5 do 2 stupnja blende.

Ipak, nikakvi snimateljsko-teh. trikovi neće ovakvu »noć« učiniti uvjerljivom, ako izostanu adekvatna režijska rješenja, koja u scenografiji, rekvizitima i igri glumaca sugeriraju noćni ugođaj.