AMATERIZAM, FILMSKI

AMATERIZAM, FILMSKI. 1. Film izvanprofesionalizam (suprotno: filmski profesionalizam); svako bavljenje filmom koje nije profesija osobe koja se njime bavi. Amaterizam se, u tom smislu, javlja tek u razdoblju uspostavljanja film. industrije, ustaljenja podjele rada i njezina običajnog i pravnog normiranja (→ profesionalizam, filmski). U tim se okolnostima svako bavljenje filmom izvan film. industrije, mimo obvezâ i pravâ koje ta industrija nameće, naziva amaterizmom. U SFRJ se upotreba naziva proširila i udomaćila u poratnom razdoblju, kad su osnivana brojna sport., teh., kaz., knjiž. i druga amat. društva, a i kino-klubovi u kojima je neprofesionalcima omogućeno da se na organiziran način bave filmom. Društveno organizirano izvanprofesionalno bavljenje filmom tvori zaseban tip kinematografije, amatersku kinematografiju.

Amaterizam obuhvaća vrlo raznorodne vrste bavljenja filmom, od početnih pokušaja djece, film. nastojanja srednjoškolaca i studenata, dokoličarskog i obiteljsko-dokumentacijskog bavljenja odraslih do umjetnički ambicioznog i znalačkog rada pojedinaca ili skupina koje nisu uključene u profesionalnu kinematografiju. U takvim prilikama amaterska kinematografija preuzima ulogu → alternativne kinematografije, omogućujući svojim organizacijskim putovima proizvodnju, distribuciju, prikazivanje i prihvaćanje filmova koji se inače ne bi mogli ni javiti, a niti opstati s obzirom na dominantnu profesionalnu kinematografiju. Primjeri za to su počeci eksp. filma (osobito u nas), počeci → novog vala u Francuskoj, odn. počeci → autorske kinematografije u nas.

Također se amaterskim, u ovom smislu riječi, može držati i onaj rad film. profesionalca koji on obavlja mimo svojih profesionalnih obveza, u sklopu amat. društava ili privatno, bez namjere da ga unovči.

2. Filmofilstvo, film. nekomercijalizam (suprotno: filmski komercijalizam); naklonost prema film. djelatnostima i filmu, lišena težnje za materijalnim ili društveno-statusnim probitkom. Naziv amaterizam za uživalačko-znalački odnos prema umjetnostima, neopterećen koristoljubljem, pojavljuje se (franc. amateur: ljubitelj) u Francuskoj potkraj XVIII st. Na film. području to je značenje osobito naglašavano u okolnostima u kojima je izvanprofesionalno bavljenje filmom preuzimalo ulogu kinematografije alternativne profesionalnoj, uz uspostavljanje posebnih estetskih i izvedbenih standarda; potkraj 50-ih i 60-ih godina proširila se ideja o filmu kao o autorskom iskazu i pojavio se zahtjev da → autorska kinematografija zamijeni neautorske oblike. U polemičkim formulacijama protiv dominantne industrijske kinematografije isticana je autorova samoinicijativa i ideol. neovisnost u izvanprofesionalnim uvjetima nasuprot vezanosti uz odredbe poslodavca, tržišne i ideol. zahtjeve u profesionalnoj industriji te radna samostalnost neprofesionalca nasuprot ograničenjima rada u uvjetima indus. organizacije i podjele rada. Suprotnost između amaterizma i profesionalizma nešto je umanjena, kad je film. industrijom prevladao tip autorske kinematografije te se danas i profesionalčev odnos prema poslu smatra očitovanjem amaterizma, ako je filmofilski pa zanemaruje novčane i statusne dobitke. Oprečnosti su nastojali produbiti i sâmi amateri, opirući se potcjenjivačkom odnosu profesionalaca prema amat. radovima: izjednačavali su profesionalizam s neetičnošću (koristoljubljem) i stvaralačkom neslobodom, a amaterizam s etičkom čistoćom i stvaralačkom slobodom. To je shvaćanje neispravno, jer siromaštvo amaterizma često ograničava i slobodu stvaranja, a profesionalna etika obvezuje profesionalca na strogu etičnost u radu. Takvim samomistificiranjem razvija se i štetni obrambeni izolacionizam među amaterima.

3. Neprofesionalizam, diletantizam, nestručnost (suprotno: filmski ekspertizam, stručnost); bavljenje filmom koje ne zadovoljava norme stručnosti; slab, neumješan, neznalački rad. To značenje javilo se na drugim umj. područjima razmjerno rano, kao reakcija na učestalo dokoličarsko bavljenje umjetnošću (tzv. nedjeljni slikari, hobisti i sl.). Širenje neprofesionalnog bavljenja umjetnošću vezano je uz pojavu sredstva meh. reproduciranja i masovnih medija, uz demokratizaciju obaviještenosti i naobrazbe. Na području filma pokudna se upotreba naziva amaterizam počela osobito snažno širiti ondje, gdje je amat. bavljenje filmom bilo organizirano i kulturno ambiciozno te se iskazivalo kao svojevrsna konkurencija profesionalizmu i profesionalcima. Profesionalci su cehovski branili svoj dominantan, mjerodavan, društveni status isticanjem nevještine i neznalaštva kao gl. obilježja amaterizma općenito, primjenjujući taj pojam na slab profesionalan rad, ali i na svaki izvanprofesionalan rad. To je poopćavanje neispravno, jer u amat. prilikama često nastaju djela koja u potpunosti zadovoljavaju profesionalne norme, a i estetske ideale dominantne kinematografije; takvo stajalište može biti i kulturološki konzervativno, jer se kao »amatersko«, tj. neznalačko, nevješto, otpisuje i ono bavljenje filmom u kojem se sa sviješću i umijećem poštuju nešto drugačije norme od onih koje slijedi dominantna kinematografija (npr. eksp. kinematografija, nove umj. struje unutar dominantne kinematografije, pojava neke nove nacionalne kinematografije).