MIKROFON

MIKROFON, sprava za pretvaranje akustičke energije (zv. titrajâ) u električnu; elektroakustički pretvarač koji s pomoću meh. sistema transformira meh. vibracije membrane u napone zv. frekvencije. Prema mehaničko-el. sistemima postoje sljedeće vrste mikrofona: kondenzatorski, elektro-dinamički, piezoelektrični (kristalni) i ugljeni; prema akustičkoj podjeli postoje tlačni i gradijentni. Zbog pravilnog izbora vrste mikrofona prema namjeni veoma su važna teh. svojstva osjetljivost, efikasnost, frekvencijska karakteristika, usmjerena karakteristika, harmoničko izobličenje, tranzijentno izobličenje, impedancija i dr. Kod izbora mikrofona prema namjeni on mora imati neku od usmjerenih karakteristika: kružnu, osmičastu ili kardioidnu (bubrežastu). M. kružne karakteristike prima podjednako zvuk iz svih smjerova, onaj osmičaste iz 2 suprotna smjera (stoga je veoma prikladan za snimanje pjevača uz neki muz. instrument, za snimanje intervjua i sl.), dok onaj kardioidne prima zvuk iz jednog smjera (stoga je veoma podoban kada se žele izbjeći nepoželjni zvukovi iz okolice, odn. smanjiti utjecaj dr. izvora zvuka /npr. zvučanje film. kamere, agregata i sl./). Za snimanje zvuka (dijaloga) za film istodobno sa slikom koriste se mikrofoni koji imaju kardioidnu, hiperkardioidnu i usko usmjerenu karakteristiku. U specijalne svrhe primjenjuju se mikrofoni minijaturne izradbe (tzv. lavalieri). Pričvršćuju se o neuočljivo mjesto odjeće ili o neki dr. predmet, a modulaciju zv. frekvencije do registratora zvuka prenosi minijaturni radio-odašiljač. Povezivanje mikrofona s registratorom zvuka može biti žično ili bežično, tj. putem radio-valova (→ boom; fonografija, filmska).