UCICKY, Gustav

UCICKY, Gustav (pr. ime G. Klimt), austrijsko-njem. redatelj i snimatelj (Beč, 6. VII 1899 — Hamburg, 27. IV 1961). Od 1916. radi u poduzeću Sascha-Film austr. pionira filma — grofa A. Kolowrata: isprva kao asistent snimatelja, potom snimatelj i suradnik M. Kertésza (Curtiza) u više njegovih filmova (npr. Sodoma i Gomora, 1922, i Kraljica robova, 1924). Nakon uspjeha njegovih prvih red. projekata iz 1927 (Pratermizzi — Die Pratermizzi i Café Electric /oba tipičnoga bečkog ugođaja/) odlazi u Njemačku, gdje prvi film režira 1928. u Münchenu. God. 1929-36. pod ugovorom je u berlinskom poduzeću UFA, gdje režira komedije (npr. Hokus-pokus, 1930, i Mladi baron Neuhaus — Der junge Baron Neuhaus, 1934), melodrame (npr. U tajnoj službi — Im Geheimdienst, 1931, i Hotel Savoy, soba 217 — Savoy-Hotel, 217, 1936), pov. filmove (npr. Koncert za flautu u Sanssouciju — Der Flötenkonzert von Sanssouci, 1930, i Yorck, 1931) i dr. Velik uspjeh ostvaruje vrlo efektnim »podmorničkim filmom« Rumena zora (Morgenrot, 1933) s radnjom iz I svj. rata, u kojem se još ne zamjećuje specifično nacistička ideologija, ali zato militarizam i revanšizam prema Engleskoj. Slijede antikomun. film Na kraju svijeta (Flüchtlinge/Au bout du monde, 1934), te Djevojka Ivana (Das Mädchen Johanna, 1935), gdje je priča o Ivani Orleanskoj iskorištena za antiengl. pamflet. Po želji nacističkog ministarstva propagande vraća se u Austriju, gdje 1939-44. snima uglavnom »filmove po narudžbi«. Jedan od njegovih najboljih propagandnih filmova, tehnički i stilski bravurozan, je egzotična pustolovina Povratak kući (Heimkehr, 1941), o bijegu skupine polj. Nijemaca u domovinu (1939); brutalne naturalističke scene zlostavljanja tih ljudi od polj. vlasti zapravo opravdavaju njem. »odmazdu« (invaziju Poljske 1939). Od njegovih »nepolitičkih« filmova ističu se Razbijeni vrč (Der zerbrochene Krug, 1937), komedija po H. von Kleistu, i Dunja, poštareva kći (Der Postmeister, 1940), uvjerljiva ekranizacija Puškinove pripovijetke. Kuriozum je da je njegov film Na kraju svijeta (Am Ende der Welt, 1944) zabranila nacistička cenzura, pa je javno prikazan tek nakon rata u Austriji. Režirao je (do povlačenja 1960) 45 filmova (pojedine i u više jezičnih verzija).

Jedan od najtalentiranijih njem. redatelja svog doba, ugled je devalvirao stavivši se u službu nacizma (zbog čega je nakon rata stavljen na crnu listu /do 1947/); to je i jedan od gl. razloga što njegov opus još nije dovoljno proučen (ni od njem. ni od stranih film. povjesničara).

Ostali važniji filmovi: Zatvorenik iz Carigrada (Der Sträfling von Stambul, 1929); Čovjek bez imena (Mensch ohne Namen, 1932); Gospođa Sixta (Frau Sixta, 1938); Cijeli jedan život (Ein Leben lang, 1940); Kasna ljubav (Späte Liebe, 1943); Srce mora šutjeti (Das Herz muss schweigen, 1945); Cordula (1950); Varenje dušâ (Der Seelenbräu, 1950); Dok se ponovno ne vidimo (Bis wir uns wiedersehen, 1952); Vještica (Die Hexe, 1954); Lovac iz Falla (Der Jäger von Fall, 1957); Djevojka iz Moorhofa (Das Mädchen von Moorhof, 1958).