TADIĆ, Ljubivoje-Ljuba

traži dalje ...

TADIĆ, Ljubivoje-Ljuba, film., kaz. i tv-glumac (Uroševac, 31. V 1929). Glumom se počinje baviti kao gimnazijalac (1944), u dramskom rekvijemu strijeljanim đacima u tek osnovanomu Kragujevačkom pozorištu; ondje je (do upisa na Akademiju za pozorišnu umetnost 1949) odigrao oko 40 uloga. Kroz više od 4 decenija glumio je niz uspjelih uloga u Beogradskomu dramskom pozorištu, Narodnom pozorištu, Ateljeu 212, Jugoslovenskomu dramskom pozorištu i kao slobodan umjetnik; nagrađen je brojnim nagradama i priznanjima (npr. Oktobarska-nagrada grada Beograda 1969. za uloge u predstavama Odbrana Sokratova i smrt Platona i Zli dusi Dostojevskoga, Sedmojulska nagrada SR Srbije 1970, Zlatni lovorov vijenac za životno djelo na MES-u u Sarajevu 1989), među kojima i — njemu možda najdražim — prvim Dobričinim prstenom (za 20 odabranih uloga u komadima Stankovića, Čehova, Shakespearea, Dostojevskoga, Becketta, Krleže, Sartrea, Platona, Babelja i dr.) kao priznanje »pravom nasledniku« posljednjeg barda ranije epohe Dobrice Milutinovića, za umijeće da svoje likove nadahne »velikim i zajedničkim osećanjima što se nalaze u gledalištu«. T. je tražena medijska ličnost, samosvojan, naglašene individualnosti, te svojevrsnoga društv. i polit. angažmana (npr., preko 500 puta je nastupio u Odbrani Sokratovoj i smrti, »pogubnoj kritici dogmatizma, gluposti i neznanja«). Iako primarno kaz. glumac, mnogo nastupa na radiju, televiziji i u više od 60 filmova, ostavljajući svuda pečat svoje osobnosti. Bez obzira na sklonost izvjesnoj teatarskoj stilizaciji, privlači film. redatelje svih generacija — zahvaljujući ne samo svojoj glum. evoluciji, već i dosljednosti u izboru uloga kojima će se moći iskazati i nezavisno o uspjehu filma. Nakon debija 1953 (Bila sam jača G. Gavrina) nižu se uloge (većinom gl. i važnije) tipično tadićevskog afiniteta, o »ljudima koji nigde ne uspevaju da se udenu«: neuspjeli bjegunci (npr. Djevojka i hrast, 1955, K. Golika; Veliki i mali, 1956, V. Pogačića /Zlatna medalja »Arena« u Puli/; Nebeski odred, 1961, B. Boškovića; Divlje senke, 1967, i Zazidani, 1969, K. Rakonjca; Bekstva, 1968, R. Novakovića; Miris poljskog cveća, 1977, S. Karanovića), tragični usamljenici (npr. razočarani major u Gorkom delu reke, 1965, J. Živanovića, Sava Kovačević u Sutjesci, 1973, S. Delića, naslovni lik u Doktoru Mladenu, 1975, M. Mutapčića /Zlatna arena u Puli, Car Konstantin u Nišu/ i Bakunjin u Svetozaru Markoviću, 1980, E. Galića), likovi bizarnih sudbina (npr. sudionik u ubojstvu u Sibirskoj ledi Magbet, 1962, A. Wajde, ubojica sina zbog časti u Vuku sa Prokletija, 1968, M. Stamenkovića /Zlatna arena u Puli/, u sukobu sa svima u Putu u raj, 1970, M. Fanellija i apartni Pontije Pilat u Majstoru i Margariti, 1972, A. Petrovića) i sl. Gl. uloge igrao je i u filmovima Campo Mamula (V. Stojanović, 1959), Kapi, vode, ratnici (omnibus, epizoda M. Bapca, 1962), Marš na Drinu (Ž. Mitrović, 1964, Zlatna arena u Puli), Višnja na Tašmajdanu (S. Janković, 1968), Pre istine (K. Rakonjac, 1968, Zlatna arena u Puli i Car Konstantin u Nišu), Balada o svirepom (R.-L. Đukić, 1971), Strah (M. Klopčič, 1974, Zlatna arena u Puli i Car Konstantin u Nišu), Poseban tretman (G. Paskaljević, 1980), Od zlata jabuka (N. Stojanović, 1986) i Lepe žene prolaze kroz grad (Ž. Žilnik, 1986). Povremeno nastupa i u inozemstvu (npr. Stepa, 1962, A. Lattuade /u Italiji/ i Crno i bijela kao dan i noć, 1978, W. Petersena /u SR Njemačkoj/). Od njegovih tv-uloga izdvaja se ona u seriji Pesma Ž. Pavlovića.

Ostale važnije uloge: Lažni car (V. Stojanović, 1955); Zle pare (V. Stojanović, 1956); Prvi građanin male varoši (P. Đorđević, 1961); Inspektor (M. Đukanović, 1965); San (P. Đorđević, 1966); Jutro (P. Đorđević, 1967); Podne (P. Đorđević, 1968); Brat doktora Homera (Ž. Mitrović, 1968); Delije (M. Popović, 1968); Vrijeme bez rata (B. Gapo, 1969); Neka daleka svjetlost (J. Lešić, 1969); Krvava bajka (T. Janković, 1969); Cross country (P. Đorđević, 1969); Lepa parada (B. Milošević, 1970); Žarki (Đ. Kadijević, 1970); Klopka za generala (M. Stamenković, 1971); Dan duži od godine (T. Janković, 1971); Četiri dana do smrti (M. Jokić, 1976); Paviljon VI (L. Pintilie, 1978); Kvar (M. Radivojević, 1978); Trener (P. Đorđević, 1978); Kiklop (A. Vrdoljak, 1982); Sablazan (D. Jovanović, 1983); Nema problema (M. Milošević, 1985); Dobrovoljci (P. Golubović, 1986); Boj na Kosovu (Z. Šotra, 1989).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

TADIĆ, Ljubivoje-Ljuba. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5104>.