HADŽIĆ, Fadil

HADŽIĆ, Fadil, redatelj i scenarist (Bileća, 23. IV 1922). Studirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Objavio je više knjiga humorističke proze, kao i velik broj komedija koje se igraju širom Jugoslavije. Vrstan novinar, osnivač je i urednik više listova (»Kerempuh«, »Vjesnik u srijedu«, »Telegram« i dr.). Jedan je od utemeljitelja crt. filma u Hrvatskoj (time i u Jugoslaviji), kojeg pokreće radeći u redakciji »Kerempuha«. God. 1951. direktor je Duga filma, prvog producenta crt. filmova u Jugoslaviji. Jedan je od promotora Festivala jugoslavenskog filma u Puli. Pokretač je i dugogodišnji rukovoditelj satiričkog kazališta Jazavac u Zagrebu. Kao film. redatelj debitira crt. filmom Začarani dvorac u Dudincima (1952). Prvi cjelovečernji film mu je dokumentarni o Jugoslaviji Zemlja sa pet kontinenata (1961). Iste godine režira svoj prvi igr. film Abeceda straha, posvećen ilegalnoj borbi u okupiranom Zagrebu; u njemu se već zapažaju značajke većine njegovih kasnijih djela: lakoća izlaganja i profiliranja likova. Slijede komedija Da li je umro dobar čovjek? (1962), pokušaj novovalovskog strukturiranja priče, i ratni film Desant na Drvar (1963), u kojem se evocira poznati pov. događaj iz NOB-e. U sljedećoj fazi dominira socijalnokritička tematika: Službeni položaj (1964, Velika Zlatna arena u Puli) Hadžićev je prilog aktualnoj problematici borbe za samoupravljanje u radnim kolektivima; Druga strana medalje (1965) građena je na pokušajima isljednika da otkrije motive koji su osuđenu naveli da pronevjeri društv. imovinu; Konjuh planinom (1966) film je s temom iz NOB-e, o legendarnoj partizanskoj četi iz Husina; Protest (1967), po mnogim mišljenjima njegovo najbolje djelo, obrađuje temu o međuljudskim odnosima u okvirima priče o uzrocima samoubojstva jednog radnika; Tri sata za ljubav (1968) melodrama je o kućnoj pomoćnici; Sarajevski atentat (1968) govori o atentatu omladinaca iz Mlade Bosne na austr. prestolonasljednika Franju Ferdinanda 1914; Divlji anđeli (1969) priča je o maloljetničkoj delinkvenciji; Idu dani (1970) iskazuje autorov moderan osjećaj za humor apsurda (kroz priču o neobičnom liku koji neprekidno nešto čeka); Lov na jelene (1972) tragična je priča o povratniku iz inozemstva koji biva nepravedno optužen za ratne zločine. Nakon dulje stanke 1979. snima Novinara, jedan od svojih zacijelo najuspjelijih filmova, u kojem kroz priču o sudbini naslovnog lika govori o raznim problemima suvremenoga jugosl. društva (Zlatna arena za režiju u Puli). Svim je svojim filmovima bio i autor scenarija. Osim spomenutih, režirao je i više kratkometr. filmova. Za svoj film. rad primio je brojna priznanja u zemlji i inozemstvu.

Ostali igr. filmovi: Ambasador (1984).