DŽUVALEKOVSKI, Ilija

DŽUVALEKOVSKI, Ilija, film., kaz. i tv-glumac (Prilep, 20. XII 1915). Prije rata studirao na Muzičkoj akademiji u Beogradu. Sudjelovao u NOB. God. 1944. prebacuje se na Vis, gdje pod rukovodstvom V. Afrića nastupa u Kazalištu narodnog oslobođenja. Uskoro potom odlazi u Moskvu, gdje postaje članom uredništva radio-stanice Slobodna Jugoslavija (prvi je čitao vijesti na mak. jeziku). U zemlju se vraća 1945. i odlučuje se za glum. karijeru. Prve uspjehe postiže u Makedonskome narodnom teatru u Skoplju. God. 1964. prelazi u Zagreb i nastupa u Hrvatskome narodnom kazalištu, Kazalištu Komedija i Teatru ITD, a 1967. vodi na Akademiji za kazalište, film i televiziju katedru za glumu na mak. jeziku. U Skoplje se vraća 1972; i ondje nastavlja pedagoški rad na Fakultetu za dramske umjetnosti, ne zapostavljajući pri tom ni djelatnost u kazalištu, na filmu i televiziji. Nosilac je velikog broja odlikovanja za umj. i društv. rad (Nagrada AVNOJ-a, Nagrada 11 oktomvri, Nagrada 13 noemvri i dr.).

Glum. doprinos Džuvalekovskoga na filmu nije manje značajan od onog u kazalištu. Počevši od Frosine (V Nanović, 1952), gdje tumači borca NOB, on će u svojih šezdesetak uloga djelovati prirodno i uvjerljivo. Odbijao je prihvatiti klišeje tipiziranih likova, iskazujući uvijek snažnu glum. individualnost, osobito u ulogama razmetljivog uljeza u Mirnom ljetu (D. Osmanli, 1961), žrtve altruizma u Uzavrelom gradu (V. Bulajić, 1961), arogantnog direktora-birokrata u filmu Licem u lice (B. Bauer, 1963) i polit. zlikovca u Danima iskušenja (B. Gapo, 1965).

Ostale važnije uloge: Ešalon doktora M. (Ž. Mitrović, 1955); Tuđa zemlja (J. Gale, 1957); Mis Ston (Ž. Mitrović, 1958); Viza zla (F. Štiglic, 1959); Kota 905 (M. Relja, 1960); Svanuće (N. Tanhofer, 1964); Protest (F. Hadžić, 1967); Republika u plamenu (Lj. Georgievski, 1969); Bronte — kronika jednog pokolja o kojem udžbenici povijesti ne govore (F. Vancini, 1971); Olovna brigada (K. Cenevski, 1980); Crveni konj (S. Popov, 1981); Južna staza (S. Crvenkovski, 1982).